Životopis

Davor Vuković, podrijetlom je iz Poljica (Krilo Jesenice) pored Splita, rođen je 24. listopada 1951. u Herceg-Novom, gdje je njegov otac privremeno bio premješten. Osnovnu školu i Gimnaziju Ćire Gamulina pohađa u Splitu od 1957.-1969. Trenira nogomet u Hajduku gdje, prije odlaska na studije u Zagreb, postaje standardni igrač u juniorskoj ekipi sa Šurjakom, Peruzovićem i Mužinićem i drugim poznatim igračima Hajduka. Odlazi u Zagrebu, gdje od 1970. do 1975. studira na Fakultetu ekonomskih nauka. Osvojila ga je zagrebačka kulturna klima i tadašnja produkcija književnih, muzičkih, scenskih i likovnih kulturnih događanja. Upoznaje Emila Cossetta koji ga dovodi u poznati pjevački zbor Joža Vlahović, gdje je Vuković neko kraće vrijeme aktivni član.

Piše poeziju punu egzistencijalističkih formi, o bitku života, snovima, Bogu i beskrajnoj vjeri u dobrotu kojom nastoji ispuniti prostor i vrijeme. Snažno ga privlači likovna umjetnost pa od 1980. do 1982. polazi Centar za likovno obrazovanje na Rokovom perivoju u Zagrebu, gdje disciplinarno uči crtanje, kompoziciju, slikarske tehnike, te otkriva magičnu snagu boje, koja će snažno utjecati na formiranju njegovog likovnog izričaja. Na XIV. Ratkovćevim večerima poezije u Bijelom Polju u Crnoj Gori 1984., dobitnik je treće nagrade mladim stvaraocima, a 1985. dobiva Plaketu grada Zagreba za slikarstvo. Ovo pjesničko i likovno priznanje bili su izuzetno poticajni za njegova daljnja istraživanja svijeta likovnosti. Upoznaje Ferdinanda Kulmera, briljantnog slikara, profesora i pedagoga uz kojega otkriva gestualno ekspresionističko nekonvencionalno slikarstvo u kojem njegova snoviđenja, postaju krajobrazi ispunjeni ustreptalim koloritom, a nakon toga i Mladena Vežu koji visoko vrednuje njegov rad i od koga prima daljnje poduke. U druženju s Tonkom Maroevićem, profesorom i likovnim kritičarom, 1989. realizirao je vrlo zapaženu samostalnu izložbu “Preobražaj krajolika” u galeriji Miroslav Kraljević, s kojom je Vuković zakoračio u svijet likovnog stvaralaštva kao njegov suvremeni sudionik. Slijedile su izložbe u galeriji Shira u Zagrebu, 1992., kao i likovne donacije u sklopu tribine Kiwanis kluba u Mladosti u Masarykovoj ulici u Zagrebu za vrijeme Domovinskog rata. Godine 1995. Vuković napušta zaposlenje diplomiranog ekonomiste i, potaknut od prijatelja likovnih umjetnika i likovnih kritičara, započinje živjeti isključivo od slikarstva. Od te godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Likum-a.

Do danas je održano preko 60 samostalnih i 50 skupnih, internacionalnih, koncepcijskih, trijenalnih i revijalnih izložbi u Hrvatskoj i u svijetu s uvijek novim ciklusima slika, grafičkih mapa, književnih tribina i promocija zbirki poezije. Kritički i esejistički tekstovi, koji su pratili njegovo sazrijevanje, do danas zrelih i neupitnih likovnih nastupa, pisali su uvaženi likovni kritičari i teoretičari počevši od pjesnika Josipa Palade, akademika Tonka Maroevića, Josipa Depola, Tomislava Lalina, Branke Hlevnjak, Stanka Špoljarića, Mirjane Repnić-Braun do posebne pohvale likovne kritičarke Vjesnika, Marine Tenžere, “Konačno – slikarstvo”, koja njegove posljednje cikluse slika stavlja na “vodeće pozicije hrvatskog slikarstva”.

Esejističko-kritički tekst nedavno preminulog Darka Glavana u monografiji, koju je uredio akademik Tonko Maroević, a koja je objavljena 2010., obradio je sustavno, kulturološki i analitički Vukovićev cjelokupni opus, koji je svojom likovnom posebnošću nezaobilazan u novijoj hrvatskoj modernoj umjetnosti.

Uz intenzivnu izložbenu djelatnost, objavljuje zbirke poezije “Gatara” i “Oslanjam se na tišinu”, te izložbe i grafičke mape posvećene nacionalnim parkovima Paklenica, Risnjak i Plitvička jezera. Neke od pjesama su mu uglazbljene, te je od 2006. godine pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja. U sklopu projekta HRT-a i HGK, 2003. samostalno izlaže u Kongresshausu u Zürichu. Na likovnoj koloniji Sava nazočan je 1996. godine. Od 2007. do 2009. nazočan je na međunarodnim likovnim kolonijama Akademijaarta. Na međunarodnom planu samostalno izlaže u Londonu, Tarareu pored Lyona, a na poziv Ico Gallery, u svibnju 2009. prvi put izlaže u New Yorku na skupnoj izložbi pod nazivom Collide, Tribeca, New York, gdje je autor mjeseca. U lipnju 2010. ponovno izlaže na skupnoj izložbi hrvatskih slikara u MC Gallery na Manhattnu u New Yorku, te u srpnju iste godine u Ico Gallery, Chelsea, New York na skupnoj izložbi pod nazivom Heat, a u svibnju 2011. godine na međunarodnim izložbama u Sigvardson Gallery, Rødby, Danska i na izložbi Artists At Home &Abroad u Broadway Gallery, Broadway New York.

U listopadu 2012. godine prvi put samostalno izlaže u Broadway Gallery.

U 2013. izlaže na Armory Art Week i Pool Art Fair u New Yorku kao jedan od slikara njujorške Broadway Gallery .

Američki kustosi pri International Contemporary Artists Publishing, New York, žirirali su njegove radove za knjigu International Contemporary Artists vol. 6 koja je objavljena 2013. godine.

Svoju drugu samostalnu izložbu u New Yorku održao je u listopadu 2013. u Broadway Gallery slikama u formatu 300 x 300 cm. Uslijedile su izložbe u Parizu (skupne izložbe u Eiffelovom tornju i Le Carrousel du Louvre), Beču (Hrvatski centar) i Rimu (galerija Il Collezionista).

Jedini je hrvatski autor uvršten u knjigu The Best Modern and Contemporary Artists, koja je predstavljena u Rimu u galeriji L’Agostiniana na Piazzi del Popolo.

Nagrada za stilističku originalnost Botticelli posthumno je dodijeljena 1. ožujka 2015. Nagradu je dodijelio talijanski likovni kritičar Salvatore Russo a dodjela se održala u palači Guicciardini Bongianni u Firenzi.

Slike mu se nalaze u javnim zbirkama hrvatskih nacionalnih parkova Risnjak, Paklenica i Plitvička jezera, muzejima u zemlji, veleposlanstvu RH u Londonu, veleposlanstvima Velike Britanije, Austrije i Kine u Zagrebu, Poglavarstvu grada Zaprešića, Zaprešićkoj županiji, sakralnim i gospodarskim ustanovama, te u privatnim zbirkama širom svijeta.

Više puta je nagrađivan za poeziju. U 2004. izdana mu je prva zbirka pjesama „Gatara“ u izdanju Matice hrvatske Zaprešić. Promovirana je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu. U 2007. izašla je njegova druga zbirka pjesama „Oslanjam se na tišinu u izdanju“ Naklade Ceres. Promovirana je u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

Od 2006. pridruženi je član Društva hrvatskih skladatelja.

Davor Vuković iznenada je preminuo 14. veljače 2015. u svom ateljeu.